[ Pobierz całość w formacie PDF ]
raairi nozdrve i prope se na stra~nje noge.
Jedan od autanata već je bio pojurio da zgrabi uspani%0ńenog
konja za uzde, ali Kiril Aleksandrovi%0Å„ ga-~vonkim
zapovjedni%0Å„kim glasom zaustavi:
- Nazad, Nepljujeve! Ne guraj se! Sam ću!
Bez napora se zadr~avai u sedlu, u dva je poteza primorao
konja da se urazumi. Konj je nervozno frkćući krenuo sitnim
kasom u stranu, zatim se poravnao. Histeri%0Å„nu su narika%0Å„u
odveli natrag u gomilu i time se mali incident okon%0Å„ao.
Ali, Achimasovo se raspolo~enje promijenilo. Viae se nije
osjećao kao lutkar u kazaliatu lutaka.
Glas koji je naredio autantu da se »ne gura« bio mu je jako
dobro poznat. Jednom kada %0Å„ujea takav glas, viae ga ne
mo~ea zamijeniti.
Kakav neo%0Å„ekivani susret, monsieur NN.
Achimas je pratio pogledom stasitu figuru u gardijskoj
konji%0Å„koj odori. Evo tko je pravi lutkar, tko vu%0Å„e konce. A
konjanik Walde, budući grof Santa-Croce, tek je rekvizit,
niata viae. Ali, neka.
itav je dan proveo na Hitrovki. I dovde je dopirala pogrebna
zvonjava moskovskih crkava, ali Hitrov%0Å„ane nije zanimao
»%0Å„isti« grad koji je tugovao za nekim generalom. Ovdje, kao u
kapi prljave vode pod mikroskopom, komeaao se vlastiti tajni
~ivot.
Achimasa, odjevenog poput prodava%0Å„a, dvaput su pokuaali
okrasti i triput su mu zavla%0Å„ili ruku u d~ep, pri %0Å„emu
jedanput uspjeano: neprimjetno su zasjekli ne%0Å„im oatrim
sukneni ogrta%0Å„ i izvukli nov%0Å„anik. Novca je u njemu bilo
sasvim malo, ali majstorstvo je impresioniralo.
Potraga za obija%0Å„em takoer dugo nije bila uspjeana.
Naj%0ńeaće mu razgovor s mjesnim ~iteljima uopće nije polazio
za rukom, a ako i jest, onda su mu predlagali one koje nije
trebao: nekog Kirjuhu, paLopinu, paKoljau Gimnazijalca. Tek
poslije pet sati prvi je put %0Å„uo ime Miae Malog.
Bilo je to ovako. Achimas je sjedio u kr%0Å„mi Sibir, gdje su se
skupljali prekupci i imućniji profesionalni prosjaci,
razgovarao je s jednim odrpancem. Odrpan%0Å„eve su o%0Å„i imale
ono osobito brzo premjeatanje fokusa, kakvo biva samo u
lopova i trgovaca ukradenim stvarima.
Achimas je %0Å„astio sugovornika patokom, glumio je lukavog,
ali priglupog trgova%0ńkog pomoćnika iz galanterije na
Tverskom. Kada je spomenuo da gazda u sefu dr~i golem
novac i, ako bi ga upućen %0ńovjek nau%0ńio kako se otklju%0ńava
brava, lako bi mogao jednom-dvaput tjedno odatle uzeti dvije
stotine, nitko ne bi primijetio, odrpan%0Å„ev se pogled izoatrio:
glupi plijen sam mu je iaao u ruke.
- Treba ti Miaa - uvjereno re%0ńe ekspert. - On će to obaviti
isto.
Izrazivai sumnju, Achimas zapita:
- ovjek se razumije? Nije hulja?
- Tko, Miaa Mali? - prezrivo ga pogleda odrpanac. - Ti si za
njega nitko i niata. Ovako ćea, pajdo. Nave%0ńer svrati u Robiju,
tamo Miaini de%0ńki svaku ve%0ńer lumpaju. I ja ću navratiti,
aapnuti im za tebe. Do%0ńekat će te raairenih ruku.
I Hitrov%0ńaninove o%0ńi bljesnuae - o%0ńito se nadao da će od Miae
Malog za tako masnu lovinu dobiti proviziju.
Od rane je ve%0Å„eri Achimas zasjeo u Robiji. Nije doaao kao
trgova%0ńki pomoćnik, nego kao slijepi prosjak: u dronjcima i
opancima, na o%0Å„i je, ispod vjea, stavio prozirne opne od
telećeg mjehura. Kroz njih se vidjelo kao kroz maglu, ali zato
su ostavljale potpun dojam da su o%0Å„i zastrte mrenom.
Achimas je iz iskustva znao da slijepci nikada ne izazivaju
sumnju i ne privla%0Å„e pozornost na sebe. Ako slijepac mirno
sjedi, onda će ga okolina posve prestati vidjeti.
A on je sjedio mirno. Nije toliko gledao, koliko je prisluakivao.
Podalje za stolom okupilo se druatvo o%0Å„itih razbojnika.
Mo~da iz Miaine bande, ali sitnog i ~ivahnog nije bilo meu
njima.
Zbivanja su zapo%0Å„ela kada se iza malih podrumskih prozora
već bilo smra%0ńilo.
Isprva Achimas nije obraćao pa~nju na nove goste. Uali su
dvojica: staretinar i krivonogi Kirgiz u masnom ogrta%0Å„u.
Minutu kasnije pojavi se joa jedan lik - zgr%0Å„eni grbavac. Niti
na pamet mu ne bi palo da su to detektivi. Treba moskovskoj
policiji odati priznanje, stvarno dobro rade. A ipak su
kriminalci nekako prozreli preruaene agente.
Sve se zbilo u %0Å„asu. Malo%0Å„as je bilo tiho i mirno, a sada
dvojica - staretinar i Kirgiz - le~e kao mrtvi, grbavac se valja
oaamućen, a jedan od razbojnika gr%0ńi se na podu i odvratnim
glasom, kao da glumi, vi%0Å„e da je gotov.
Ubrzo se pojavi i onaj kojeg je Achimas %0Å„ekao. Okretni,
~ivahni kicoa u europskom odijelu, ali s hla%0Å„ama uvu%0Å„enim u
izme od boksa o%0ńiaćene do sjaja. Takvi su kriminalni tipovi
Achimasu bili jako dobro poznati i po njegovoj vlastitoj
klasifikaciji pripadali su skupini »tvorova« - sitnih, ali
opasnih grabe~ljivaca. udno je to ato je Miaa Mali dostigao
u moskovskom kriminalnom miljeu tako istaknut polo~aj.
»Tvorovi« obi%0Å„no postaju provokatori ili dvostruki agenti. .
Nema veze, ubrzo će se razjasniti kakva je to figura.
Ubijene su agente odnijeli iza pregrade, oaamućenog takoer
nekamo odvukoae.
Miaa i njegovi banditi sjednu za stol, stanu jesti i piti. Onaj
ato je le~ao i stenjao ubrzo se stiaao, ali to ostade
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
